Branešci - Heroj iz Branešaca - Dragan Cigan

Heroj iz Branešaca - Dragan Cigan

Vijest koja je odjeknula 22. jula 2007. godine pogodila je cijeli svijet. Dragan Cigan, zidar iz Branešaca kod Čelinca rizikujući sopstveni život skočio je u pobjesnelo more, kako bi spasio dvoje italijanske djece koja su se davila. Spasio ih je, ali i nestao u talasima Jandranskog mora. Pronađen je nakon 30 časova potrage. Poginuo je spasavajući dječije živote. Cijela Italija se digla na noge klanjajući se neviđenom herojskom činu koji je mnogima natjerao suze na oči. Mnogi mediji su pisali o ovom događaju, ali jedna reportaža koja se može naći na www.revijad.co.me izdvojila se od drugih…

 

REPORTAŽA O HEROJU DRAGANU CIGANU

 

"Žrtvovati život da bi spasio djecu koju nije poznavao mogao je jedino čovjek velikog srca Dragan Cigan, tridesetjednogodišnji zidar iz sela Branešci kod Čelinca iz Republike Srpske. Tokom jula 2007. godine ovaj nesrećnik utopio se u vrtlogu rječice i mora, u Jezoli na sjeveru Italije, spasavajući dvoje italijanske djece. Ovaj požrtvovani i hrabri čovjek jedini je Srbin koji je postao italijanski heroj, jer je život žrtvovao za najplemenitiji cilj. Iako je odlikovan najvišim italijanskim civilnim priznanjem “Zlatnim ordenom časti” i “Spomenicom za nezapamćeno herojstvo i humano djelo”, ulica u Čelincu čeka još da ponese Draganovo ime, porodica heroja ostala je u nezavidnoj materijalnoj situaciji, u kojoj su doskoro bile njegova supruga Dijana i dvije kćeri, dvanaestogodišnja Milica i šestogodišnja Marijana.

 

Čitava Italija, a posebno stanovnici regije Veneto, ni danas ne zaboravljaju nedjelju kada je u Jezolu, gradiću na obali Jadranskog mora, nedaleko od Venecije, Dragan Cigan spasio sedmogodišnjeg i desetogodišnjeg dječaka, ali zato njihovi roditelji, majka Barbara Teksini i otac Mateo Bjanka nisu rekli ni “hvala” njegovoj porodici.

 

Iza Dragana ostala su sjećanja na podvig u kome je izgubio život. Njegovo tijelo je pronađeno narednog jutra u obližnjoj laguni Mort. Dragan nije ni sanjao šta ga čeka kad je sa sestrom Zoricom, njenom porodicom i kolegom Marokancem Rahidom Houninom, otišao na plažu na ušću rječice Kortelazo na more, da bi se odmorio i osvježio bar jedan dan poslije napornih zidarskih poslova. Na toj posjećenoj turističkoj destinaciji Dragan je, po sjećanju sestre Zorice, bio zamišljen i pospan dok se svuda okolo čuo žagor djece i ljudi. Međutim, u tim trenucima duboke zamišljenosti trgli su ga krici djece koja su dozivala u pomoć. Skočio je i uputio se ka vodi čiji su rječni brzaci gutali dječija tijela, noseći ih u duboke virove prema moru. Iako je bio slab plivač, očito nije mnogo razmišljao. Skočio je u Kortelezo i uz mnogo truda i muke uspio da dopliva do djece koji su se gušili. Zgrabio ih je i poslednjim atomima snage ipak izvukao do obale, u čemu mu je u zadnjem trenutku pomogao kolega Rahid. Dok se odvijala drama, na obali je bio tajac. Ali najčudnije je bilo da niko od prisutnih, pa čak ni spasioci i roditelji mališana, nisu krenuli da pomognu u spasavanju. Nepomično su stajali i posmatrali Draganov herojski čin.

 

Djeca su bili na sigurnom, ali je brza rijekla povukla iznemoglog spasioca i slabog plivača. Sestra Zorica je uzalud vrištala dok joj je vrtlog vira odnosio brata. Niko mu nije priskočio u pomoć i tragedija se nastavila u drugom pravcu. Požrtvovani Srbin gubio je život. Čim se italijanski par dočepao svoje djece, nestao je sa plaže, ne čekajući da vide da li će Dragan preživjeti! Nisu se zahvalili ni sestri Zorici, kad je on nastradao, niti joj izjavili saučešće. Očevici kažu da je roditelje spasenih mališana zaustavila policija kad su pokušali da napuste plažu, dok su im prisutni kupači dobacivali uvrede i pogrde. Ovakvo ponašanje porodice Bjanko naišlo je na osudu i cjelokupne italijanske javnosti. A Dragan Cigan je spasavajući dvoje tuđe djece od sigurne smrti ostavio svoje dvije kćerke bez roditelja.

 

"Volio je da pomogne svakome. Ne znam samo zašto i njemu makar Bog nije pomogao da ostane živ?! Često razmišljam o našem zajedničkom životu. Dragan je nadničio, obrađivali smo ovo malo zemlje što imamo i nekako smo živjeli. Prije deset godina je otišao kod sestre u Italiju i tamo počeo da radi na građevini da bi nam obezbijedio bolji život, kako se ne bismo mučili. Da je sreće bilo, pa da nije ni otišao. Ostao bi živ i zdrav, imale bismo njega, a što bismo se mučili s finansijama nije ništa u odnosu na ove patnje", kroz suze priča tridesetdvogodišnja Draganova supruga Dijana.

 

Iako je prošlo tačno dvije godine od njegove smrti, Dijana i dalje ne vjeruje da ga nema i da joj više nikad neće doći. Tog sudnjeg dana, prije odlaska na plažu, Dragan se javio supruzi i kćerkama, kao da je nešto predosjećao.

 

"Pozvao me je ujutru, 22. jula, prije dvije godine i rekao: 'Јој, Miko', tako smo zvali jedno drugo, 'ja više ne mogu da izdržim bez vas'. 'Doći ću brodom 4.avgusta da vas vidim, a ako me uhvate bez papira, neka rade sa mnom šta god hoće'”. Te godine italijanske vlasti su pooštrile mjere prema strancima pa mu nisu produžili boravišnu dozvolu. Kući nije dolazio od 19. novembra 2006. godine, jer je čekao da vidi šta će biti sa dozvolom.

 

"Tada je rekao i da će mene i djecu voditi na more. Nikad nismo ni bile na moru, niti na bilo kakvom odmoru. To mu je bila velika želja, koju nije ispunio već je odnio sa sobom u grob. Šest sati nakon što sam završila razgovor s njim, pozvali su me i saopštili mi tužnu vijest. Ni do danas se nisam oporavila od njegove smrti", priča Dijana, koja se nakon muževljeve smrti zaposlila i nastavila da gaji povrće kako bi izdržavala djecu. 


"Herojski čin ne zna granice", izjavila je gradonačelnica italijanskog grada u kom je došlo do nemilog događaja, prije nego što je došla u San Martino di Lupari, gdje je Dragan živio sa svojom sestrom Zoricom i njenom porodicom. Počast su mu odali i drugi italijanski političari.

 

"Dragan nam je održao lekciju iz života, lekciju koju svi treba da imaju na umu prije nego što krenu u demagoške kampanje protiv imigranata", kazao je Paolo Ferero, ministar socijalne solidarnosti. Centar za evropske integracije RS-a pozvao je prošle godine Administrativnu službu Čelinca da jednoj od centralnih gradskih ulica da ime Dragana Cigana.

 

"On je jula 2007. godine nastradao u akciji spasavanja dvoje djece u italijanskom gradu Jezolo. Svojim herojstvom zadužio je Čelinac i Čelinčane i dokazao da još uvijek ima velikih ljudi", navedeno je u saopštenju CEI RS. Načelniku Čelinca Momčilu Zeljkoviću odato je priznanje za nesebičnu pomoć porodici tragično nastralog Dragana Cigana, a pozdravljena je i odluka italijanske regije Veneto da stambeno zbrine Draganovu porodicu, kao i da njegovim maloljetnim kćerkama Milici i Mariji osigura stipendije.

 

Jul, 2009. godine

 

Video prilog - Kvadratura kruga RTS - 17.12.2011

 

 

Pročitajte vesti o Draganu Ciganu iz raznih medija